Bio je decembar te 2015. godine kada su zatvoreni posljednji preostali pogoni nekadašnjeg industrijskog giganta “Krivaja” Zavidovići. Prošlo je deset godina otkako je ugašen jedan od simbola zavidovićke, ali i bosanskohercegovačke privrede.
Krivaja je decenijama bila kičma razvoja Zavidovića. Sa hiljadama zaposlenih, izvozom širom svijeta i proizvodima koji su krasili domove od Sarajeva do Štokholma i New Yorka, predstavljala je ponos čitave regije. Ipak, kraj 2015. godine zapečatio je sudbinu firme koja nije uspjela preživjeti tranziciju, privatizaciju i duboke sistemske greške.
Gašenje Krivaje nije bio samo kraj jednog preduzeća – bio je to kraj jedne epohe. Hiljade radnika ostale su bez posla, bez prava, bez doprinosa i bez adekvatne podrške sistema. Napuštene hale, obrasli pogoni i devastirana infrastruktura postali su tužni podsjetnici na ono što je nekada bio centar razvoja drvne industrije u BiH.
Privatizacija, koja je trebala biti spas, pokazala se kao ključni korak ka urušavanju. Više puta mijenjani vlasnici, nedostatak strateške vizije i sumnjive upravljačke odluke doveli su do postepenog gašenja proizvodnje, gubitka tržišta i konačnog kolapsa.
Danas, deset godina kasnije, sjećanje na Krivaju živi među njenim bivšim radnicima i građanima Zavidovića. Mnogi od njih još uvijek vode pravne bitke za svoja prava, a nada da će prostor nekadašnje Krivaje ponovo oživjeti tinja, iako bez konkretnih pomaka.
Propast Krivaje ostaje važna lekcija o neuspjeloj tranziciji, o tome kako se ne brine o radniku, o privredi i o društvenoj imovini. Ali i poziv na odgovornost – prema prošlosti, prema budućnosti i prema onima koji su život dali stvarajući sistem koji je jednostavno – ugašen.
